OSNOVNI IZBORNIK

PRIRUČNIK

OSNOVE VESLANJA NA DIVLJIM VODAMA

VESLA

Veslanje može biti zabavno članovima vaše posade, a istovremeno je najbolji način ispitivanja izdržljivosti vaših vesala. Vesla za rafting moraju izdržati udarce o stijene i jake sile koje nastaju kada veslač vesla protiv riječne struje.
Kod odabira vesala najviše pažnje treba posvetiti dužini i materijalu. Većina skipera koristi vesla dužine od 137 do 152 cm, dok se za komercijalne svrhe najčešće upotrebljava veslo dužine 152 cm. Skiperi često koriste nešto dulja vesla od 168 do 183 cm koja im omogućuju veću polugu pri kormilarenju. Vesla mogu biti izrađena od više vrsta materijala. Iznajmljivači najčešće koriste vesla konstruirana od aluminijuma (držalo) i neke vrste plastike (ručka i lopatica) jer su trajna i relativno jeftina. Vesla mogu biti napravljena od drveta (jasen, jela), ili od karbona koji se koristi za izradu takmičarskih vesala jer je vrlo lagan pa omogućuje veslanje uz minimalnu potrošnju energije. Zadnji kriterij koji treba uzeti u obzir kod odabira vesala je veličina lopatice. Lopatica je obično 18-20 cm široka i 50 cm visoka. Skiperi obično odabiru lopatice nešto većih dimenzija (više od 20 cm široka i 66 cm visoka) jer tako dobivaju ekstra površinu koja im omogućuje učinkovitije manevriranje. Ako eksperimentirate sa lopaticama raznih dimenzija otkrit ćete da veća lopatica zahtijeva veću snagu i usporava ritam veslanja.
Vesla za raft s mašketom trebaju biti otporna na udarce i hidrauličke sile koje se pojavljuju pri veslanju, ali i dovoljno lagana da omoguće cjelodnevno veslanje. Za njihovu se izradu koriste razni materijali (aluminij, plastika,drvo), a oslonci za njih su pričvršćeni na metalne okvire. Sastavni dijelovi takvih konstrukcija su i sjedala za veslača i putnike, te prostor za teret.

PUTNICI U RAFTU NA VESLA

U praznom raftu na vesla jedna ili dvije osobe mogu sjediti usporedo bez da remete ravnotežu rafta. Međutim kada treća osoba uđe moraju se lagano pomaknuti prema natrag. Što je veća tjelesna težina u raftu to je važnije da je pravilno raspoređena na sve strane rafta. Većina skipera će uočiti da će nekolicina dobrovoljaca uskočiti u prednji dio rafta, dok će se ostali smjestiti na krmi. Rezultat ovog tipa "prirodne selekcije" je da ćete dobiti zlatnu selekciju u selekciji mjesta u rasporedu težine. Imajte na umu da morate ostaviti dovoljno mjesta za upravljanje s pomoću vesla. Upozorite putnike da ćete manevrirati naprijed i nazad i da vam moraju napraviti više prostora ako bude potrebno.

Pomoć pri veslanju

Krmeni okvir se obično upotrebljava kada je skiperu posade potrebna veća poluga da provede posadu kroz zahtjevne brzake. Takozvana "hibridna" oprema odnosno pomoć pri veslanju u krmenom raftu dopušta skiperu da upućuje (snažno viče) naredbe posadi koja se nalazi sprijeda dok koristi povlastice stražnjeg sjedala i snagu vesala. Jednim zahvatom odnosno potezom skiper može prevesti posadu koja ne surađuje i napraviti vrlo važan pokret. Kada u ovakvom raftu posada ne vesla krma potone, centar rafta je dosta nazad i raft postaje vrlo teško vratiti na pravac za razliku od rafta koji je centriran. Isto tako veslačko mjesto na poziciji katapultiranja (krma) može skipera izbaciti prema naprijed kada raft pogodi veliku rupu ili put nazad na početku strmoga spusta. Ista pomoć pri veslanju može se primjetiti i kod središnjeg okvira. Parovi veslača u prednjem djelu grabe određenu količinu ekstra snage, opterećenja, težine i fleksibilnosti. Ovo pomaže na svim vrstama rijeka. Na strmim, tehnički zahtjevnim rijekama kada uski slap ili velika stijena opasno remeti veslanje glavni veslač može preuzeti komandu i izvršiti kritični manevar. Na rijekama sa velikim vodenim volumenom gdje su veliki ili lomeći valovi normalna je pojava da je veslač na pramcu koji pojačava veslačku snagu i može prebaciti težinu naprijed i na velikim hidraulikama. Ovo dijelom omogućava rasterećenje i omogućava raftu da lakše da prođe prepreku. Opremu kao što su rezervno veslo, prva pomoć, pumpa, hrana, piće, nepromočive vreće treba pričvrstiti za raft tako da kod eventualnog prevrtanja ne otplutaju. Prilikom vezivanja opreme treba paziti da sve to ne smeta posadi pri veslanju.

Okret jednim veslom

Okret pomoću jednog vesla je vrlo jednostavan. Ako koristimo samo jedno veslo raft će se okretati, bez obzira u kojem smjeru veslamo. Ako pri veslanju guramo veslo krma će se okretati prema veslu i obrnuto ukoliko veslo povlačimo.

Okret s dva vesla

Kada se nađemo u situaciji koja zahtjeva brži i snažniji okret, potrebno je jedno veslo povlačiti, dok istovremeno veslo na suprotnoj strani guramo. Ova tehnika omogućuje brzi okret bez gubitaka brzine kretanja.

Veslanje u uskim prolazima

U uskim i stjenovitim kanalima vaša vesla će grabiti više stijena nego vode. Ponekad je dovoljno podignuti vesla iz vode ali obično ih moramo postaviti unutar rafta ako želimo izbjeći zapinjanje i sudare sa stijenama. Druga tehnika koja se koristi za držanje vesala van dohvata stijena je njihovo postavljanje duž glavnih komora. Vesla na taj način možemo postaviti lopaticama naprijed ili nazad. Upravljanje splavovima u stojećem stavu zahtijeva jako dugačka i čvrsta vesla postavljena na krajevima po dužini (na krmi i provi). Ovaj način upravljanja se dosta razlikuje od onoga kada su vesla postavljena na bokovima rafta. Ovakvi raftovi plutaju svojom uzdužnom osi postavljenoj paralelno na struju s skiperom koji stoji u centru rafta. Budući da se s ovim raftom više upravlja nego vesla oni su dizajnirani za plovidbu rijekama s konstantnom strujom. Na rijekama s padovima ili jako sporim tokom, komplicirano je ovakvo plovilo gurati naprijed ukoliko ga ne okrenemo bočno. Upravljanje na ovaj način zahtjeva stabilan položaj skipera u kojem koristimo cijelo tijelo kako bi mogli izvesti dugi, glatki i snažni zaveslaj. Na velikim splavovima je uobičajno da dva ili više skipera kontrolira vesla. Dodatna tjelesna težina i snaga mogu imati ogroman učinak na snagu zaveslaja. Pošto je gotovo nemoguće usporiti spuštanje bez postavljanja plovila u bočni položaj, važno je koristiti manje opasne prolaze.

Motorizirani raftovi

Ogromni motorizirani raftovi mogu nam priuštiti više zaljevanja, veće poskakivanje i sigurnije putovanje od onih na vesla. Također omogućuju posadi da u dva, tri dana vidi ono za što bi im inače trebalo više vremena. Vanbrodski motori omogućuju ubrzanje velikim raftovima koji se spuštaju rijekama velikog volumena. Motori omogućuju bijeg iz struje i čine sve vrste manevara mogućim. Upravljanje raftom na divljoj vodi uključuje dvije vrlo različite aktivnosti koje izvršavamo u harmoniji: čitanje brzaka i izvođenje manevara. Gledanje vještog skipera u raftu na pariće ili dobro uvježban tim veslača pri savladavanju kompliciranih brzaka otkriva jednostavnost samih zaveslaja i složenost različitih manevara na divljoj vodi.

ČAMAC NA PARIĆE

Veslanje unazad

Drukčije se još naziva povlačenje vesala. Osnova je mnogih manevara na rijeci iz dva razloga: usporava raft u odnosu na struju i osigurava nam početnu točku za ostale tehnike. Četiri faze koje čine svaki zaveslaj su: ispruženje, zahvaćanje vode, prolazak vesla kroz vodu i faza povratka u početni položaj. Pri veslanju unazad, u fazi ispružanja guramo lopatice vesla unazad a ruke unaprijed. Tu fazu izvodimo tako da se nagnemo naprijed, ispruženih ruku, pritiskajući ručke vesla prema dolje. Ovaj način podići će lopatice iz rijeke iza nas. U fazi zahvaćanja vode, podizanjem ruku potapate lopatice vesla pod površinu dok cijele ne uđu pod vodu. Sada slijedi treća faza - povlačenje vesla kroz vodu. Potežite vesla kroz vodu dok vam ručke ne dođu blizu torza. Zaveslaj završava s fazom povratka na početni položaj koja počinje guranjem ruku prema dolje, čime oslobađamo lopatice iz vode. Vesla se vraćaju u položaj za sljedeći zaveslaj guranjem naprijed.
Sada ćemo ovaj zaveslaj učiniti jačim dodavanjem snage poluge. Najprije obje noge moramo postaviti okomito u nožište. Ovakav položaj daje nam solidan oslonac za odupiranje pri zaveslaju. Zatim se koncentrirajte za upotrebu snažnih mišića nogu i leđa te zamislite da su vaše ruke tek našto više od velikih kuka koje povezuju vaš torzo s veslima. Tada se koncentrirajte na pokret veslima držeći ih u istom nivou, iznad ili ispod površine vode. Nemojte dopustiti da vam vesla rone kroz vodu u velikom luku i izbjegavajte dizanje vesala predaleko od površine vode pri vraćanju u početni položaj. To će vam uštedjeti energiju i povećati efikasnost vaših zaveslaja.

Veslanje unaprijed

Još se naziva i guranje vesala i naravno obrnuto je od veslanja unatrag. Pri ovom zaveslaju skiper je nagnut unazad, povlačeči ručke vesala blizu torza i podižući ruke. Podizanjem ruku postavlja lopatice vesala pod površinu. Skiper zatim gura ručke vesala prema naprijed dok potpuno ne ispruži obje ruke. Veslanje unaprijed je manje efikasno od veslanja unatrag jer koristimo slabije mišiće prednjg torza. Svejedno je vrlo korisno na blagim brzacima, a često se koristi za davanje zadnjeg ubrzanja raftu prilikom probijanja stojećih valova ili jačih rola. Ako zaveslaje želite učiniti nešto jačim, postavite jednu nogu na pod blizu tijela i odgurujte se nogama.

Timsko veslanje

Tek se nekoliko iskustava može usporediti s timskim duhom avanture na divljoj rijeci. Fino usklađena posada skladnim veslanjem može postići isti stupanj uspjeha u brzacima kao i raft na pariće, pružajući pri tom svakom članu posade šansu aktivnog sudjelovanja. Zaveslaji koji se koriste u raftingu postigli su značajan napredak u posljednjih desetak godina. Tradicionalno su veslači poklanjali malo pažnje profinjenim i djelotvornim tehnikama koje koriste drugi veslači na divljim vodama, kao što su naprimjer oni u otvorenim kanuima te raznim vrstama kajaka. Unatoč toj činjenici na posljednjim se rafting natjecanjima primjećuje približavanje tih tehnika rafting veslanju. Danas se tako mnogi zaveslaji koji su izvorno koristili kanuisti i kajakaši koriste u raftingu s malim ili nikakvim modifikacijama. Za razliku koja postoji u samoj tehnici zaveslaja zaslužna je činjenica da raft ima velik promjer komora te je različit položaj skipera.

Tri tipa zaveslaja

Svi zaveslaji upadaju u jednu od tri kategorije: pogonski zaveslaj, zaveslaj za okretanje i podupiranje. Pogonski zaveslaj (naprijed, nazad), miče raft naprijed i nazad. Zaveslaj za okretanje može biti kombinacija pogonskih zaveslaja (veslači na lijevoj strani veslaju naprijed, a oni na desnoj strani nazad) ili neki od naprednih zaveslaja (kontra, privlačenje, široki polukružni zaveslaj). Zadnja tri zaveslaja mogu se koristiti blizu prove ili krme za kontrolu brzine i smijera rotacije rafta. Zadnja kategorija koja po definiciji ne spada u pravi zaveslaj je podupiranje ili flos. Ovaj zaveslaj služi za stabilizaciju i sprečavanje prevrtanja rafta.

Osnovni pogonski zaveslaj

Pogonski zaveslaj naprijed najvažniji je od svih zaveslaja a koristi snažne mišiće torza. Pri izvođenju osnovnog zaveslaja naprijed veslač treba biti nagnut naprijed i zabosti veslo u pravcu prove. U trenutku zabadanja vesla u vodu niža ruka na veslu je ispružena a ruka na ručici je u visini očiju. Tada zadržite veslo pod pravim kutom u odnosu na komoru, nižu ruku vučete prema sebi dok višu ruku gurate prema naprijed. Zaveslaj završavamo u visini kuka, veslo kroz zrak vraĆamo prema naprijed i započinjemo novi zaveslaj. Ako dopustite da lopatica prođe iza kuka vjerojatno ćete izgubiti ravnotežu. Pogonski zaveslaj unazad je u većini dijelova obrnut od zaveslaja unaprijed. Veslo se drži na isti način kao pri zaveslaju unaprijed, ali ga uranjate u vodu odmah iza kuka i gurate prema naprijed, rotirajući pri tom rame na vanjskoj strani rafta. Faza povratka počinje kada se lopatica vesla nađe nešto ispod vašeg kuka. Ukoliko želite unijeti više snage u zaveslaj koristite kuk kao oslonac za veslo i rotirajte vanjsko rame unaprijed dok povlačite unutrašnje rame i ruku unazad. Korištenje poluge na ovaj način djeluje odlično u situacijama kada raft mora naglo usporiti. Pri izvođenju ove tehnike mora se biti oprezan jer vas stijene, jake struje i slično mogu izbaciti iz rafta.

Pravilno držanje vesla

Preduvjet za dobru veslačku tehniku je pravilno držanje vesla. Dijelovi vesla su: ručka, držalo, vrat i lopatica. Na standardnom veslu, ručka je postavljena okomito na držalo u obliku slova "T". Ručka je dizajnirana tako da je možemo obuhvatiti prstima s palcem ispod. Držanje gornje ruke (ruka na unutrašnjoj strani rafta) na "T" ručici je vrlo važno jer tako stabiliziramo veslo, kontroliramo kut lopatice i smanjujemo mogućnost ispuštanja vesla u brzacima. Ručku nije potrebno grčevito stezati jer je konstruirana tako da možemo veslati bez prevelikog umaranja. Niža ruka (na vanjskoj strani rafta) obuhvaća držalo 2,5-3 širine šake iznad vrata lopatice.

Veslački tim

Kako veslanje iziskuje naprezanje svih mišića, veslači se moraju osigurati pritiskom nogu uz poprečne komore, gurajući stopala u držače za noge ili koristeći trenje i ravnotežu da bi ostali u raftu. Moraju sjediti na komori tako da veslom mogu doseći vodu ali ne smiju biti previše izbačeni da ne upadnu u rijeku prilikom udara u val ili u stijene. Sjedenjem na poprečnim komorama ili na podu, iako na prvi pogled izgleda sigurno i udobno, jednostavno nije preporučljivo jer je u tom slučaju između veslača i rijeke postavljena glavna komora koja onemogućuje veslanje. Noge, odnosno stopala, moraju obvezno biti unutar rafta. To ne samo što drži tijelo skipera većinom unutar rafta, nego usto postavlja komoru između tijela veslača i opasnih prepreka. Na velikim rijekama, gdje je mali broj prepreka, neki skiperi preferiraju "kaubojski" stil veslanja (zajaši glavnu komoru) s jednom nogom van rafta. Ovaj stil je prihvatljiv kada vanjskih opasnosti nema ali je dosta rizičan kod ispadanja iz rafta. Kada ste se jednom smjestili, naslonite doljnji dio potkoljenice na poprečni dio komore. Ako raft nema držače za noge, gurnite stopalo dopola pod poprečnu komoru (nikad ne gurajte cijelo stopalo pod komoru jer može doći do ozljeda doljnjeg dijela noge). Ako na raftu postoje držači za noge, gurnite stopalo dovoljno duboko da dobijete siguran oslonac ali ne previše duboko da bi izbjegli zaglavljivanje u slučaju opasnosti.

Pravilan raspored posade u plovilu

Ako na laganim rijekama želite priuštiti putnicima uzbudljivu vožnju skiper se mora dobro namučiti. Na nekim laganim rijekama skiperi posjednu sve putnike u krmeni dio i tako ulaze u male, duboke brzake. Sa svakim sljedećim valom prova se sve više uzdiže dok se na kraju raft ne prevrne. Ovo nam kazuje koliko je bitan pravilan raspored težine u raftu za uspješno spuštanje na zahtjevnim rijekama. Pri raspoređivanju putnika treba voditi računa o tri stvari:

1.podjednak raspored snaga
2.podjednak raspored težine
3.dovoljno prostora za veslanje

Podjednak raspored snage počinje s najvažnijim članom posade: skiperom koji sjedi na krmi. S tog mjesta skiper ima dobar pogled na nadolazeće brzake i posadu i može izvesti snažne i efikasne zaveslaje neophodne za upravljanje raftom. Sljedeći najvažniji članovi posade su veslači na prednjem dijelu rafta. Oni određuju ritam veslanja za ostatak posade (po instrukcijama dobivenim od skipera) i kontroliraju prednji dio rafta. U dobro izbalansiranom raftu prednji veslači bi trebali biti najjači i najsposobniji veslači u timu, trebaju brzo reagirati na instrukcije i veslati neustrašivo kroz komplicirane brzake. Ukoliko najjači prednji veslač sjedi dijagonalno nasuprot skipera, njih dvojica mogu manevrirati plovilom kada su svi članovi posade prenervozni da bi bilo što napravili. Sljedeća dva veslača bi se trebala smjestiti na sredinu plovila a ostali u stražnji dio do skipera. Zapamtite da svi članovi posade trebaju imati dovoljno prostora da bi mogli nesmetano veslati.

NAPREDNI POGONSKI ZAVESLAJ

Napredni pogonski zaveslaj naprijed.

Natjecatelji i napredni veslači mogu unijeti dodatnu snagu i djelotvornost u svoj zaveslaj korištenjem tehnika koje su razvili kanuisti i kajakaši svjetske klase. Napredni zaveslaj je lijep i tečan kada se pravilno izvodi ali je kao i obični zaveslaj podijeljen u četiri faze: dosezanje, zahvaćanje vode, prolazak vesla kroz vodu i faza povratka u početni položaj. Fazu dosezanja započinjemo s lopaticom postavljenom okomito na raft. Podignite veslo i podignite se prema provi, držeći pri tom svoju donju ruku ispruženu a gornju tek nešto malo savijenu u visini očiju. U isto vrijeme rotirajte svoje vanjsko rame prema naprijed. Pri punom istezanju gornji dio leđa je nagnut naprijed 15-20 stupnjeva (kako bi dohvatiti vodu nešto više naprijed) ali u isto vrijeme vaši kukovi su stacionarni (nepomični), a donji dio leđa ravan. U ovoj fazi se i vaš torzo rotira u pripremi za fazu zahvaćanja i povlačenja vesla kroz vodu. Fazu zahvaćanja vode počinjemo zaronjenjem lopatice vesla u rijeku blizu stranice rafta. Ako želite dobro zahvatiti vodu, držite veslo skoro vertikalno, pod kutom od otprilike 70 stupnjeva u odnosu na riječnu površinu.
Sada je na redu srce samog zaveslaja - povlačenje vesla kroz vodu. Povucite veslo rotirajući pri tom ramena bez prevelikog savijanja donje ruke na veslu. U isto vrijeme držite ruke blizu vanjske strane komore sa što okomitije postavljenim veslom. Ovaj položaj kod zaveslaja čuva energiju koja bi inače bila izgubljena. Rotacija torza u ovoj fazi osigurava nam ogromnu snagu u prvim trenucima zaveslaja (prvih 15-tak cm zaveslaja), ali ta snaga naglo pada prije nego što veslo dođe do kuka. Prema tome, kratki, brzi zaveslaji su efikasniji od dužih. Završnu fazu povratka u početni položaj započinjemo kada veslo dođe blizu kuka. (Prolazak vesla iza kuka pri fazi povlačenja kroz vodu uzrokuje podizanje vode lopaticom i gura dublje raft u vodu umjesto naprijed.) Izvucite veslo iz vode zavrćući lagano zglobove i vratite ga u poziciju za zahvaćanje vode. Ako veslo zaronite tako da je lopatica paralelna s vodom, možete ga dovesti u položaj za sljedeći zaveslaj s vrlo malo otpora zraka i vode.

Napredni zaveslaj unazad.

On se rijetko koristi, a može nam poslužiti kada pokušavamo ući u uzak kontratok ili izvršiti brz okret oko prepreke. Zarotiramo torzo tako da gledamo prema krmi, zarotiramo veslo što više iza i povučemo prema sebi. Ovaj zaveslaj će nam koristiti i u konvencionalnom raftu, međutim najučinkovitiji je kada ga koristimo u plovilu s otvorenom konstrukcijom gdje imamo mnogo prostora za ovakav zaveslaj s obje strane komore.

Križni ili hibridni zaveslaj.

Kada veslamo između komora katarafta ili s obje strane kanua, možemo izvesti zaveslaj koji je imitacija klasičnog zaveslaja unaprijed. Pokušajte ovaj zaveslaj izvesti tako da gurate veslo naprijed i uranjajte ga u vodu između komora katarafta. U trenutku uranjanja veslo bi trebalo biti pod kutom od oko 70 stupnjeva, a donja ruka je 15-25 cm ispod gornje. Prilikom faze povlačenja vesla kroz vodu koriistite se kukovima više nego torzom. Pomaknite vaše kukove naprijed i ispravite torzo prema gore dok lopatice ne dosegnu točku između koljena i torza. (Nemojte dopustiti da vam ruke prođu prednji dio torza.) Završite zaveslaj rotacijom zglobova, te izvadite veslo iz vode.

Važne karakteristike zaveslaja unaprijed:

Većina veslača može se spustiti niz rijeku veslajući ležerno, ali povremeno je potrebno učinkovito zaveslati. Oni koji žele poboljšati svoju tehniku neka prate sljedeće upute:

1. Zamislite da uranjate lopaticu u beton na početku zaveslaja i povlačite svoje tijelo naprijed na veslo.

2. Koncentrirajte se na rotaciju torza umjesto da snagu izvlačite iz ruku.

3. Zabodite veslo u solidnu struju da pojačate povlačenje.

4. Tajmirajte zaveslaje da ne veslate u prazno između valova.

5. Odaberite dužinu vesala koja će vam omogućiti da zabodete većinu lopatice (ne cijelu) u vodu.

 © 2015 raft.hr