OSNOVNI IZBORNIK

www.facebook.com/DalmatianAdventures  Rafting avantura na Cetini

www.youtube.com/DalmatianAdventures  Rafting avantura na Cetini

RODEO NA DIVLJIM VODAMA

Članak Željka Kelemena

Rafting?. Da, molim!. Ima li mlađeg menadžera ili biznismena u Hrvatskoj, živaca blago načetih stresom za radnog vremena, koji neće potvrdno odgovoriti na pitanje o raftingu??? Nema, a kako i bi. Lako je prizvati u mašti idiličnu sliku spuštanja gumenom splavi niz, recimo rijeku Dobru, uz blagi okus avanture, a tek pivica poslije!!! (Dobro, dvije pivice).
A ekstremni rafting??? E, to je već nešto posve drugo. Vode su tu divlje, valovi veliki, a opasnost stvarna. Izazov je zato pravi, a većeg izazova za ekstremne raftere nego što je natjecanje na divljim rijekama Camel Whise Water Challenge danas nema. Pojednostavimo usporedbu da bude svakome jasna: ono što je Camel Trophy u automobilizmu, Camel Challenge je u raftingu. Moderni su se splavari, u protekle tri godine, na tim natjecanjima borili protiv pogibeljnih bujica diljem svijeta. Po afričkom Zambeziju, niz Rio Reventazonu u kostarikanskim prašumama, rijekom Futaleufu u Čileu… Za ovu posljednju Fu od milja u žargonu divljevodaša kažu da je najljepša - za prekaljene raftere to zapravo znači da je riječ o jednoj od najopasnijih rijeka na svijetu.
Camel Challenge tako već godinama privlači ekstremne raftere sa svih kontinenata. Ne biste vjerovali, ali ta se elitna bratija ne skuplja samo radi adrenalinske ovisnosti, nego i radi druženja i ludih zabava na suhom. U Africi, primjerice, tancaju domorodačke plesove uz tam-tam, u Kostariki se njišu u ritmu salse uz karipske baterije udaraljki, u Čileu je improviziran pravi pravcati karneval… Kada tulum dosegne točku vrelišta, svi se sudionici po starom rafterskom običaju uzajamno pobacaju odjeveni u bazen, bilo oni plesači, konobari, diskdžokeji ili VIP-ovi. Ne to nije konac zabave, već samo njezin najmokriji dio.
Rafteri su, dakle, mokre skitnice, a većina natjecatelja koja dolazi na Camel Challenge profesionalni su rafting vodiči ili skiperi. Skiperima ih zovu i kod nas. Posao im je da turiste željne uzbuđenja i avanture za njihov novac prodrmaju, smoče, prestrave (malo, ne previše), da ih zabave i, podrazumjeva se, što sigurnije spuste niz divlje rijeke širom svijeta. Mnogi se skiperi time bave samo radi novca. Drugi, pak, skipaju iz hobija i radoznalosti, a trećima, opet, kao da žilama ne struji krv nego divlja voda - rafting je njihov način života. Takve se frikove, po načelu "što opasnije - to bolje", susreće dok se u adrenalinskoj groznici vrzmaju pokraj riječnih tokova svih kontinenata: ima ih uz obale Colorada, na Aljasci, u Ekvadoru, Nepalu, na Novom Zelandu ili u Sibiru. Kako se ljeto seli preko ekvatora, tako i oni putuju za njim.
Kada se takav tip profesionalizira u river guidea kako bi mogao izdržavati vlastitu ovisnost, možete za svoju lovu očekivati puno protuvrijednosti pustolovine. Sve do nipošto nevažnih stvari imidža: U pravilu je visok, snažan i opaljen suncem. Već se osjećate sigurnije, zar ne, iako koljena još malo klecaju kad pogledate niz vodu. Ali ta garderoba?. Odjeven je u kratke hlače i majicu, na nogama su mu sandale, na glavi šilterica. To zapravo znači da ispod profesionalne ozbiljnosti zapravo čući veseljak i zafrkant kojemu u opisu radnog mjesta stoji i to da vas zabavi i nasmije do suza kada mu to situacija dopusti, onda, dakle, onda kad vam život više nije ni u kakvoj opasnosti. Toliko o početnom dojmu, a što se opreme tiče u priručnoj mrežastoj vreći nosi konopac za bacanje, kacigu i prsluk za plivanje na kojem je oštar nož i zviždaljka, te nekoliko karabinera, flip line za slučaj prevrtanja. Kad je čamac na vodi, u rijeci, on je kapetan, neupitni vladar situacije i jedini autoritet. Naposljetku ćete s njim izići iz nekog kanjona, mokri ko miš i premoreni, ali ipak zadovoljni kao nakon odličnog tuluma koji nije završio mamurlukom.
No, to s mamurlukom ne shvatite doslovno. U načelu, dobar bi rafting uvijek završio kopnenim tulumom, a okorjeli skiperi znaju pričati legende o barovima poput Explorer'sa na Viktorijinim slapovima u Africi, gdje se toče izvrsna lokalna piva Hunter's i Sambuca Black (Idemo na zimbabvansko?) dok iz džuboksa grme decibeli hard-rock evergrina, kao da je riječ o bajkerima. Kad pivce učini svoje, onda se pleše i pjeva u svakom kutu, za šankom ili na stolovima, a posve je uobičajno da neka od članica ekipe izvede i striptiz. Menadžeri i tajnice, yupiji i manekenke, bogataši, studentice i svi ostali koji se nađu podno Viktorijinih slapova kako bi iskusili "avanturu života", nakon najluđeg raftinga na svijetu mogu uživati i u najluđem rafter's partiju. Što mislite, tko su glavne zvijezde u očima rafting turistkinja??? Skiperi, tko drugi. Zar je onda čudno što se teška srca odriču takvog načina života?. Šta na to kažu dame?. "Oni su kao djeca", kaže Lisa Valdemarca, "a njihov je život velika, neprestana zabava. No, kad jednog dana ipak odrastu, odlaze, a kad jednom odu - više se nikad ne vrate ". Lisa je nekoć bila menadžer u Nouvelles Frontieres, jednoj od brojnih agencija koje organiziraju rafting na Zanbeziju. Završivši uspješno obuku za rafting - vodiča, napustila je miran posao za kompjuterom i telefonom u agenciji kako bi dane provodila na rijeci. Prošlo ljeto radila je u Hrvatskoj i razmjenjivala iskustvo s našim skiperima na rijeci Dobroj. "Nama djevojkama u Vic Fallsu nije lako održati ozbiljnu vezu", kaže, "skiperi su divni dečki i turistkinje ih obožavaju, jure za njima ko lude. Konkurencija je prejaka. Zato smo samo prijatelji. Jako dobri prijatelji". Rafting inače nije bez tradicije u Hrvatskoj. Splavima se nekoć Savom iz Slovenije dovozio ugljen i prodavao u Zagrebu, a i drvena građa koja dan-danas podupire purgerske krovove. Od nekadašnje otkupne stanice i splavarskog konačišta nastalo je današnje izletište "Suhina" u Podsusedu, čije zidove rese crno-bijele fotografije splavara, poplava i ledom okovane Save. S razvojem ozbiljnog, komercijalnog raftinga, osnovan je zagrebački rafting klub, čiji su raftovi u Domovinskom ratu služili za obuku specijalaca, u Bljesku i Oluji.
Rafting katkad može biti izuzetno opasan. Na to nas posjećaju tragedije popud one koja se sredinom mjeseca travnja 2001. g. dogodila na rijeci Cetini, kada je na obuci poginuo mladić. Da bi se koliko je moguće spriječile nesreće, potrebno je za početak definirati zakon o raftingu kojim bi se regulirali uvjeti obuke raftera u Hrvatskoj.

 

Gumenjakom oko svijeta

Preporuke Željka Kelemena

SJEVERNA AMERIKA smatra se kolijevkom modernog raftinga. Oduševljenih avanturista svake je godine sve više, pa se tako za rafting na legendarnom Grand Canyonu rijeke Colorado treba predbilježiti i dvije godine unaprijed. A krenete li na rafting Coloradom u vlastitom aražmanu, čekat ćete na red i deset godina!. Rogue, Tuolomne, Kern, Stanislaus, American, Gauley, Arkansas, Snake, Green, Ottawa, Kicking Horse, Tathensini… sve prvoklasne rafterske poslastice jer na rafting se ne ide samo jednom. Pravilo je sljedeće: ako već ne možete osvojiti sve, treba uvijek izabrati najbolje.

SREDNJA I JUŽNA AMERIKA područja su gdje glad za raftingom ne prestaje ni zimi. Svi koji to sebi mogu priuštiti sele se na jug. Najviše ih privlači Čile i njegove rijeke Bio-Bio i Futaleufu. Slijede mutne divlje vode u prašumama Kostarike poput Rio Pacuare, General i Reventazon, brazilska Parana i slapovi rijeke Iguacu, potom Ekvador, Meksiko, Argentina… Najteže i najuzbudljivije rijeke na listi su želja pasioniranih raftera kao što su vrhovi iznad osam tisuća metara san svakog alpinista.

EUROPA je sama po sebi uvjek "in", jer gdje su dobre planine, tamo je i dobar rafting. Za vodom bogati Inn kaže se da je "kraljica alpskih rijeka", a Soča je, iako vodom siromašna, kao i Pepeljuga - najljepša. Hrvatske rijeke, koje tek čekaju da budu otkrivene, sigurno spadaju među najljepše na kontinentu.

AFRIKA je zakon, od prvog uspješnog raftinga 1980. godine "Moćnom Z" (Zambezi) nema premca. Riječ je o zaista "najboljem raftingu na svijetu", čak i one mnogo opasnije rafting-avanture na Gariebu (Orange) ili Bijelom Nilu daleko su u njegovoj sjeni. Rijeke crnog kontinenta još nisu dovoljno istražene ili su nepristupačne - tko zna što li još lijepo kriju!.

AZIJA - Sun Kosi, Trisuli i Duch Kosi u Nepalu imaju status rafterskih legendi, kao i takozvana Žuta rijeka - kineski Yangtze. Indija ima Brahma Putru, te Bhagirathi i Anaknandu, koje čine svetu rijeku Ganges. Sibir i Sumatra kriju uzbudljive avanture i nepoznate rijeke, a u relativno malom Japanu djeluje više od šesdeset rafting tvrtki!. Koruh u azijskom dijelu Turske, nakon summita nazvanog "Project Raft" postao je uzor mnogima. Upravo zbog raftinga turska je Vlada područje rijeke proglasila nacionalnim parkom i odustala od gradnje hidroelektrana.

AUSTRALIJA I OCEANIJA - Rafting na novozelandskim rijekama ubraja se među najluđe, posebice na Rotorui, Shotoveru, Kawarau i Rangitati, ali ni rijeke na sjeveru Australije nisu za odbaciti. Rafting se turistima nudi i na Baliju i u Maleziji, a ubrzo će se, valja očekivati, masovno popularizirati i rijeke rafterski manje poznatih zemalja, poput, na primjer Papue Nove Gvineje.

Napisao: predsjednik Hrvatskog rafting saveza Željko Kelemen.
Preuzeto iz Playboy-a (hrvatsko izdanje) - svibanj 2001.

 © 2016 raft.hr