U pustolovinu se pošlo iz malog sela Kaštel Žegarski. Do njega se dolazi organizirano kombijem ili minibusom iz Splita, Trogira, Omiša. Cijelu rafting avanturu na rijeci Zrmanji organizirala je udruga "Rafting". Da bi plovidba bila što udobnija i sigurnija bilo je potrebno obući prsluke za spašavanje, kacige i naravno uzeti vesla. Sve te stvari opskrbila je udruga "Rafting", a jedino što je trebalo ponijeti sa sobom bio je kupaći kostim, rezervne čarape ( toga nikad dosta ) i majicu kratkih rukava te sendviče. U raftovima koji najbolje plove s posadom od šestero ljudi svi veslaju , dok s krme njime upravlja iskusni skiper. Lagano veslajući, početak plovidbe modrozelenom rijekom bio je ispunjen uživanjem u čarobnom okolišu. Rijeka je toliko čista da se može piti, sedefastoplave libele lepršaju naokolo, a moguće kupanje je ugodno bez obzira na hladnoću čiste rijeke. No, tri sata duga trasa kanjona rijeke Zrmanje pruža još mnogo uzbuđenja. Vodeni jezici po kojima se lagano plovi i žubor velike vode vodili su nas do deset metara velikog slapa "Visoki buk". Iako mu se može prići do samog ruba uz "tuširanje" vodenom maglicom, tim se slapom ne prolazi nego ga se petominutnim hodom zaobilazi. Vješti skiperi čamac je spustio vodom, dok mi kao turisti uživamo u bojama duge nastale podno slapa zbog loma sunčevih zraka kroz vodenu maglicu. Ovdje rijeka Zrmanja postaje nemirnija a plovidba opasnija i uzbudljivija. Okomiti slapovi spuštaju raft na namreškanu vodu, adrenalin u krvi skače i na tren nestaje dah. Hladni zrak zapljuskuje lice dok raft klizi vodom. Zanimanje privlače sedrene stijene nastale stoljetnim otapanjem vapnenca i kalijeva karbonata, koji otopljen plovi niz kraške rijeke i ponovo se, taloženjem na mahovini i granju, okamenjuje. Dok jastreb kruži nebom, a malo ljubičasto cvijeće probija iz kamena mi plovimo niz male brzake slušajući upute skipera sigurno dalje. Bistra voda bogata je ribama, a vide se i ptice golomori i njihova staništa. Mirisi trava prate ovu avanturu, a najveće uzbuđenje dolazi pri kraju. Uoči spuštanja tri metra visokim slapom pažljive upute skipera upozoravaju kako se treba pravilno držati i poleći na dno rafta za vrijeme spusta. Trenutak hrabrosti završava brzo, no mnogo duže ostaje nevjerica da smo i to uspjeli svladati. Za mnoge turiste tu završava rafting, a oni najhrabriji mogu okušati sreću i na nešto nizvodnijem slapu visokom oko pet metara kojim su se rijetki spustili. Nekoliko sekundi u zraku i sigurno spuštanje na mekanu rijeku završava sretno, no ako raft skrene koji metar nadesno, lupio bi na manji slap u blizini i sve bi moglo ispasti jako opasno. Povratak na čvrsto kopno pomalo žalosti jer ćemo uskoro napustiti oazu raspjevanih ptica, netaknute prirode i uzbudljivog raftinga. Sve stvari stavljamo u kombi ili minibus, marendavamo ( MARENDA - užina u Dalmaciji ) i spremamo se za put nazad. Dok se vozimo nazad cijelim putem pričamo o raftingu i prekrasnoj prirodi a mnogi obećavaju da će doći i slijedeće godine na još jedan uzbudljivi rafting ali ovaj put sa svim svojim prijateljima.
Rafter ©2007
zatvori
prozor